Ponos ili ljubav

Published on 00:42, 04/18,2015

Ponos nas moze dovesti do najveceg bola,gubitka najdrazih ljudi pa cak i smrti. Koliku smo u stanju zrtvu da prinesem zarad naseg ponosa? Ako je nas ego iznad nasih prijatelja mi ih tada gubimo i ostajemo sami. Kasnije jako je tesko naci reci opravdanja kada nas stigne griza savesti i pocne da nas jede polako ali sigurno. Ljubav i ponos nikada nisu bili par,uvek su bili suparnici. Svaki covek treba da voli sebe ali da zna da ceni i druge. Bolno je vecati nedelju dan oko najobicnijeg izvinjenja i na kraju nista. Tesko je pobediti sebe i objasniti sebi da ima i nekih drugih ljudi na ovoj planeti i da su i oni nekada u pravu. Bitno je voleti,kako sebe tako i druge!


Ko smo mi..?

Published on 13:38, 04/06,2015

Cudno je sto jedna te ista stvar moze izazvati najveci osmeh na nasem licu, srecu koja se granici sa kosmosom i bezgranicnu bol, more suza i prazninu duse. To moze samo ljubav i osoba koju volite. Svako od nas ima svoje mane i vrline, ali ja sam mislila da sam nesto drugacije nego sto jesam. Shvatila sam da sam sebe upoznala tek pre nekoliko noci. Covek ima tri lika- ono sto jeste, ono sto misli da jeste, i ono kako ga drugi vide. Meni su se sva ta tri lika izgubila i stopila u jedno. Mislila sam da nikada necu moci da pokazem mrznju, prezir, a da cu samo voleti, ali ispostavilo se drugacije... Necu umeti da oprostim to sto je uradio i to definitivno nikada! Pokusaj da mene ponizi nije mu posao za rukom, jer ponizio je sebe. Pokazao je da je primitivan, jer nasilje je najvisi oblik primitivizma. Svi gresimo, i ja priznajem da sam pogresila, ali nisu sve greske za osudu, ali neke greske ipak jesu. Svaka nova ljubav je gora od prosle ali bolja od buduce! Znala sam da vise nikada nece biti kao sto je bilo na pocetku, ali ovakav kraj nikada nisam zamisljala.. 


Ti vise nisi tu, mi nismo u istom svetu, ali se volimo

Published on 17:55, 04/02,2015

Sta je to ljubav? Da li ona boli?..- Za mene,ljubav je samo secanje sada. Gledajuci nase slike,setila sam se svega..svih setnji,pogledanih filmova,vecera.. Iako je proslo godinu dana od kako te nema,moj zivot i dalje nema onaj isti smisao kakav je imao dok si ti bio tu. Svakim danom se budim nadajuci se da ces ti biti pored mene,a kada shvatim da je to nemoguce, pozelim da dodjem gore tebi, ali ono sto si ostavio za sobom mi ne dozvoljava tako lako da odem i sve napustim. Sada mi sve pada tesko, ali moram da zelim i da se nadam da cu uspeti da prezivim bez tebe. Vise nista nema onu car koju je imalo dok smo bili zajedno. Naucili smo jedno drugo mnoge stvari. Svaka golf loptica me podseca na tebe. Secam se koliko si strpljenja imao da me naucis kako da igram i budem dobra u toj igri. Od kada te nema vise ne igram golf, nikada vise nisam ni otisla na teren jer me tu sve podseca na tebe. Cak vise ni u Skotsku ne zelim da se vracam. Svaka ulica, zgrada ili park u Edinburgu me podseca na tebe. U glavi mi je uvek tvoja recenica, koju si mi govorio svaki put kada bih poklekla..,,Budi Kaledonija''. Pored tebe nisam dozivljavala poraze, uvek bih bila pobednica.. Nije mi smetala tudja zemlja, jak vetar koji je skoro stalno duvao dok smo setali, pa ni to sto nikada nisam radila posao koji sam volela, ali sam bila sa tobom i bila sam srecna. Danas imam samo secanja na sve to. Uvek mi se nocu javis, u snu, i govoris mi da me volis. Ja znam da si tu uvek samnom.